Etičnost nije dodatak psihoterapijskoj praksi, nego njezin temelj.
Etički kodeks Centra za egzistencijalnu psihoterapiju Murn & Mišić (dalje u tekstu: Centar) predstavlja temeljni profesionalni i etički dokument kojim se uređuju vrijednosti, načela, prava, odgovornosti i standardi profesionalnog ponašanja svih osoba uključenih u edukacijski i psihoterapijski rad Centra.
Njegova je svrha osigurati zaštitu dostojanstva osobe, dobrobiti klijenata, kvalitetu psihoterapijskog rada, razvoj profesionalnog identiteta terapeuta te očuvanje visokih stručnih i etičkih standarda logoterapije i egzistencijalne analize.
Etički kodeks nije zamišljen kao skup zabrana ili minimalnih profesionalnih zahtjeva, već kao okvir koji potiče razvoj etičkog prosuđivanja, osobne odgovornosti, profesionalne refleksije i kontinuiranog stručnog usavršavanja.
Etički kodeks donosi se sukladno:
U slučaju različitog tumačenja pojedinih standarda primjenjuje se ono tumačenje koje pruža višu razinu zaštite dostojanstva osobe, dobrobiti klijenta i profesionalnog integriteta psihoterapijske struke.
Odredbe ovoga Kodeksa obvezuju:
Sve osobe na koje se ovaj Kodeks primjenjuje obvezne su upoznati se s njegovim odredbama te ih primjenjivati tijekom cjelokupnog profesionalnog i edukacijskog djelovanja.
Poštivanje Etičkog kodeksa predstavlja sastavni dio profesionalne kompetencije svake osobe uključene u rad Centra.
Temeljna vrijednost rada Centra jest bezuvjetno poštivanje ljudskog dostojanstva.
Svaka osoba posjeduje inherentnu vrijednost koja ne ovisi o njezinu zdravstvenom stanju, psihopatologiji, životnim okolnostima, uvjerenjima, sposobnostima, društvenom statusu ili ponašanju.
Članovi Centra pristupaju svakom klijentu, edukantu i kolegi kao jedinstvenoj i neponovljivoj osobi čije dostojanstvo ostaje neotuđivo u svim okolnostima.
Nijedna psihoterapijska intervencija ne smije narušavati osobni integritet, autonomiju ili temeljna ljudska prava osobe.
Članovi Centra poštuju različitost ljudi bez obzira na:
Različitosti se ne smatraju preprekom psihoterapijskom radu, već važnim dijelom osobnog identiteta koji zahtijeva razumijevanje, osjetljivost i profesionalno poštovanje.
Dobrobit klijenta predstavlja najviše profesionalno načelo rada Centra.
Sve profesionalne odluke, psihoterapijske intervencije, edukacijski postupci i organizacijske aktivnosti moraju biti usmjereni prema zaštiti interesa klijenta.
Osobni, financijski, organizacijski ili drugi interesi članova Centra nikada ne smiju imati prednost pred dobrobiti osobe kojoj pružaju stručnu pomoć.
Centar svoju djelatnost temelji na Franklovoj dimenzionalnoj antropologiji, prema kojoj je čovjek jedinstveno tjelesno, psihičko, socijalno i duhovno biće.
Psihoterapijski rad usmjeren je na razumijevanje osobe u njezinoj cjelovitosti, pri čemu se pojedina psihološka obilježja, simptomi ili dijagnostičke kategorije promatraju unutar šireg konteksta životne priče, vrijednosti, odnosa i egzistencijalnih okolnosti.
Članovi Centra odbacuju redukcionistički pristup koji čovjeka svodi isključivo na njegov poremećaj, simptome ili psihopatologiju.
Fenomenološki pristup predstavlja temelj profesionalnog rada svih članova Centra.
Prije postavljanja stručnih pretpostavki, interpretacija ili psihoterapijskih intervencija terapeut nastoji razumjeti subjektivno iskustvo osobe te značenje koje određeno iskustvo ima upravo za nju.
Fenomenološko razumijevanje zahtijeva otvorenost, sposobnost odgađanja preuranjenih zaključaka, poštivanje individualnog iskustva te kontinuirano propitivanje vlastitih pretpostavki i profesionalnih uvjerenja.
Takav pristup omogućuje razvoj autentičnog psihoterapijskog odnosa utemeljenog na dijalogu, povjerenju i međusobnom poštovanju.
Centar polazi od stajališta da je kvalitetan psihoterapijski rad moguć jedino integracijom različitih dimenzija ljudskog funkcioniranja.
Članovi Centra razvijaju kompetencije za razlikovanje psihodinamskih i noodinamskih procesa te njihovo međusobno povezivanje tijekom psihoterapijske procjene i terapijskog rada.
Psihodinamska dimenzija obuhvaća razvojne čimbenike, emocionalne procese, nesvjesne obrasce, mehanizme obrane, strukturu ličnosti i druge psihološke čimbenike koji oblikuju iskustvo osobe.
Noodinamska dimenzija predstavlja specifično ljudski prostor slobode, odgovornosti, savjesti, vrijednosti, ljubavi, nade, samodistanciranja, samonadilaženja i volje za smislom.
Profesionalni rad temelji se na razlikovanju psihogenih i noogenih teškoća te odabiru psihoterapijskih intervencija koje odgovaraju potrebama pojedinog klijenta.
Članovi Centra u svom radu polaze od pretpostavke da čovjek, unatoč biološkim, psihološkim i društvenim ograničenjima, zadržava sposobnost zauzimanja stava prema vlastitim okolnostima.
Psihoterapijski odnos usmjeren je na osnaživanje osobne odgovornosti, slobode izbora i razvoja autentičnog života u skladu s osobnim vrijednostima.
Terapeut ne nameće vlastite vrijednosti niti donosi životne odluke umjesto klijenta, već stvara prostor u kojem klijent može samostalno prepoznati i ostvarivati ono što smatra smislenim.
Članovi Centra pružaju isključivo one usluge za koje posjeduju odgovarajuće obrazovanje, kompetencije i praktično iskustvo.
Svjesni su granica vlastitog znanja te prema potrebi uključuju superviziju i stručne konzultacije ili upućuju klijenta drugom stručnjaku kada njegove potrebe prelaze njihove profesionalne kompetencije.
Profesionalna kompetencija podrazumijeva znanstvenu utemeljenost rada, kritičko promišljanje, kontinuirano stručno usavršavanje i odgovornu primjenu psihoterapijskih metoda.
Članovi Centra prihvaćaju cjeloživotno učenje kao sastavni dio profesionalnog identiteta.
Kontinuirano razvijaju svoja znanja i kompetencije kroz:
Razvoj stručnosti ne smatra se završetkom edukacije, nego trajnim profesionalnim procesom.
Psihoterapeut svoj profesionalni identitet razvija tijekom cijelog radnog vijeka kroz integraciju stručnog znanja, kliničkog iskustva, osobnog razvoja, etičke odgovornosti i kontinuirane refleksije vlastitog rada.
Centar smatra da se kompetentan terapeut ne oblikuje isključivo usvajanjem teorijskih znanja ili ovladavanjem psihoterapijskim tehnikama, nego trajnim razvojem sposobnosti autentičnog susreta s drugom osobom, kritičkog promišljanja vlastitog rada te odgovornog donošenja profesionalnih odluka.
Profesionalna zrelost podrazumijeva spremnost na preispitivanje vlastitih uvjerenja, emocija, vrijednosti i načina rada, uz prihvaćanje činjenice da je osobni razvoj sastavni dio profesionalne odgovornosti.
Članovi Centra kontinuirano razvijaju sposobnost samorefleksije kao jedan od temeljnih preduvjeta sigurnog psihoterapijskog rada.
Od terapeuta se očekuje da bude svjestan vlastitih emocionalnih reakcija, osobnih vrijednosti, nesvjesnih obrazaca, predrasuda, životnih iskustava i profesionalnih ograničenja te da njihov mogući utjecaj na terapijski odnos kontinuirano propituje kroz osobnu psihoterapiju, superviziju i druge oblike profesionalne refleksije.
Terapeut je odgovoran prepoznati trenutke u kojima njegove osobne okolnosti mogu umanjiti kvalitetu rada te pravodobno poduzeti odgovarajuće mjere radi zaštite klijenta.
Psihoterapijski odnos predstavlja temelj svakog psihoterapijskog procesa.
U logoterapiji i egzistencijalnoj analizi terapijski se odnos razumijeva kao autentičan egzistencijalni susret dviju osoba u kojem terapeut svojim stručnim znanjem, osobnom prisutnošću i profesionalnom odgovornošću stvara prostor unutar kojega klijent može istraživati vlastiti život, vrijednosti, patnju, slobodu i mogućnosti promjene.
Takav odnos temelji se na međusobnom povjerenju, iskrenosti, empatiji, prihvaćanju, profesionalnim granicama i poštivanju autonomije klijenta.
Zaštita psihološke, emocionalne i fizičke dobrobiti klijenta predstavlja najvažniju profesionalnu odgovornost terapeuta.
Sve psihoterapijske intervencije moraju biti usmjerene prema najboljem interesu klijenta, uz procjenu mogućih koristi i rizika pojedinog postupka.
Terapeut neće koristiti metode koje mogu nepotrebno ugroziti dostojanstvo, sigurnost ili psihološku stabilnost klijenta.
Posebna pozornost posvećuje se radu s djecom, adolescentima, starijim osobama, osobama s invaliditetom, osobama s ozbiljnim psihičkim poremećajima te svim drugim ranjivim skupinama.
Prije početka psihoterapijskog rada klijent ima pravo dobiti jasne, razumljive i potpune informacije o prirodi psihoterapije.
To uključuje osobito:
Informirani pristanak nije jednokratan administrativni čin, nego kontinuirani proces otvorene komunikacije tijekom cijelog terapijskog odnosa.
Klijent ima pravo slobodno odlučivati o uključivanju u psihoterapiju, nastavku ili prekidu terapijskog procesa.
Terapeut poštuje autonomiju klijenta čak i kada se ne slaže s njegovim životnim izborima, pod uvjetom da oni ne predstavljaju neposrednu opasnost za klijenta ili druge osobe.
Terapeut ne koristi svoj profesionalni autoritet kako bi nametao vlastita moralna, religijska, politička ili druga osobna uvjerenja.
Sve informacije koje terapeut sazna tijekom psihoterapijskog rada smatraju se profesionalnom tajnom.
Obveza čuvanja povjerljivosti odnosi se na:
Obveza čuvanja profesionalne tajne traje i nakon završetka psihoterapijskog odnosa.
Povjerljivost se može ograničiti isključivo u slučajevima propisanim zakonom ili kada postoji ozbiljna i neposredna opasnost za život ili sigurnost klijenta ili drugih osoba.
Kada je to moguće, terapeut će prije otkrivanja informacija nastojati uključiti klijenta u donošenje odluke te ga upoznati s razlozima i opsegom nužnog otkrivanja podataka.
Otkrivaju se isključivo informacije koje su nužne za zaštitu života, zdravlja ili izvršavanje zakonske obveze.
Terapeut je odgovoran održavati jasne i profesionalne granice tijekom cijelog terapijskog odnosa.
Granice služe zaštiti klijenta, očuvanju profesionalnog prosuđivanja terapeuta i sigurnosti psihoterapijskog procesa.
Terapeut izbjegava svaki oblik ponašanja koji bi mogao dovesti do iskorištavanja povjerenja ili stvaranja odnosa ovisnosti.
Članovi Centra izbjegavaju višestruke odnose kada oni mogu narušiti profesionalno prosuđivanje ili ugroziti dobrobit klijenta.
Posebno se izbjegavaju situacije u kojima terapeut istodobno ima profesionalni i privatni, poslovni, financijski ili drugi odnos s istom osobom.
Ako se višestruki odnos zbog specifičnih okolnosti ne može izbjeći, terapeut je dužan procijeniti moguće rizike, poduzeti mjere radi njihova umanjenja te prema potrebi uključiti superviziju.
Svaki oblik seksualnog odnosa između terapeuta i sadašnjeg klijenta predstavlja tešku povredu profesionalne etike.
Jednako su neprihvatljivi emocionalno manipulativni odnosi, iskorištavanje ovisnosti klijenta, financijsko iskorištavanje ili bilo koji drugi oblik zlouporabe profesionalnog položaja.
Terapeut je odgovoran prepoznati razvoj intenzivnih emocionalnih procesa unutar terapijskog odnosa te ih obrađivati isključivo u okviru profesionalnog rada i supervizije.
Psihoterapija koja se provodi korištenjem informacijskih i komunikacijskih tehnologija mora zadovoljavati jednake profesionalne, etičke i sigurnosne standarde kao i terapija uživo.
Terapeut je odgovoran procijeniti prikladnost ovakvog oblika rada za pojedinog klijenta te osigurati korištenje odgovarajućih sigurnosnih i tehničkih rješenja koja štite povjerljivost komunikacije.
Elektronička komunikacija s klijentima mora biti profesionalna, svrhovita i primjerena prirodi terapijskog odnosa.
Terapeut jasno definira pravila komunikacije izvan termina psihoterapije, uključujući način komunikacije i očekivano vrijeme odgovora.
Društvene mreže, aplikacije za razmjenu poruka i druge digitalne platforme ne koriste se na način koji bi mogao narušiti profesionalne granice ili povjerljivost terapijskog odnosa.
Primjena umjetne inteligencije i drugih digitalnih tehnologija u psihoterapijskom radu mora biti usmjerena isključivo na unaprjeđenje kvalitete stručnog rada, uz potpuno poštivanje prava klijenata, profesionalne tajne i važećih propisa o zaštiti osobnih podataka.
Umjetna inteligencija ne može zamijeniti kliničko prosuđivanje, psihoterapijski odnos niti profesionalnu odgovornost terapeuta.
Terapeut ostaje u potpunosti odgovoran za sve profesionalne odluke donesene tijekom psihoterapijskog procesa, neovisno o korištenju digitalnih alata.
Centar smatra superviziju sastavnim dijelom kompetentnog i odgovornog psihoterapijskog rada.
Supervizija nije isključivo edukacijska obveza, već trajni profesionalni proces koji omogućuje razvoj kliničkog prosuđivanja, prepoznavanje profesionalnih ograničenja, očuvanje kvalitete rada te zaštitu dobrobiti klijenta.
Terapeut je dužan potražiti superviziju osobito u situacijama povećane kliničke složenosti, profesionalne nesigurnosti, etičkih dvojbi ili intenzivnih emocionalnih reakcija koje mogu utjecati na terapijski odnos.
Centar smatra osobnu psihoterapiju jednim od temeljnih preduvjeta razvoja profesionalnog identiteta psihoterapeuta.
Osobna psihoterapija nije usmjerena samo na osobni rast terapeuta, već predstavlja važan oblik zaštite klijenata jer omogućuje bolje razumijevanje vlastitih emocionalnih procesa, razvoj samorefleksije, osvještavanje prijenosa i protuprijenosa te odgovornije upravljanje vlastitim profesionalnim djelovanjem.
Članovi Centra potiču kulturu u kojoj je traženje psihoterapijske ili supervizijske pomoći izraz profesionalne odgovornosti, a ne znak stručne nedostatnosti.
Edukatori Centra odgovorni su za očuvanje najviših stručnih, pedagoških i etičkih standarda tijekom cjelokupnog edukacijskog procesa.
Njihova odgovornost ne odnosi se isključivo na prijenos teorijskih znanja i praktičnih vještina, nego i na razvoj profesionalnog identiteta budućih psihoterapeuta, njegovanje kulture dijaloga, kritičkog mišljenja, samorefleksije i etičkog prosuđivanja.
Edukator svojim stručnim djelovanjem predstavlja profesionalni uzor edukantima te je dužan vlastitim ponašanjem promicati vrijednosti ovoga Kodeksa.
Edukatori se prema svim edukantima odnose s poštovanjem, nepristranošću i profesionalnom odgovornošću.
Ne dopuštaju diskriminaciju, vrijeđanje, omalovažavanje, zastrašivanje, psihološku manipulaciju niti bilo koji oblik zlouporabe autoriteta.
Povratna informacija edukantu mora biti stručna, jasna, argumentirana, razvojno usmjerena i dana na način koji čuva dostojanstvo osobe.
Kritičko mišljenje, različita stručna stajališta i konstruktivna rasprava predstavljaju sastavni dio procesa obrazovanja te se potiču kao važan element profesionalnog sazrijevanja.
Procjena rada edukanata temelji se isključivo na unaprijed definiranim stručnim kriterijima.
Edukatori osiguravaju transparentnost evaluacijskog procesa te omogućuju edukantima razumijevanje razloga pojedine procjene.
Osobni odnosi, privatna uvjerenja ili drugi nerelevantni čimbenici ne smiju utjecati na vrednovanje edukanta.
Kada edukator procijeni da edukant trenutačno nije spreman za nastavak edukacije ili samostalni rad s klijentima, dužan je svoju procjenu obrazložiti jasno i argumentirano te odrediti konkretne razvojne ciljeve i, kada je primjereno, uvjete za ponovnu procjenu.
Centar se obvezuje osigurati edukacijsko okruženje koje je profesionalno, sigurno, poticajno i utemeljeno na međusobnom poštovanju, transparentnosti i jednakim mogućnostima za sve edukante.
Svaki edukant ima pravo na dostojanstven odnos, zaštitu osobnog integriteta, profesionalni razvoj i pravedan edukacijski postupak tijekom cijelog trajanja edukacije.
Nitko ne smije biti diskriminiran, uznemiravan, omalovažavan ili stavljen u nepovoljniji položaj zbog svojih osobnih obilježja, stručnih stavova, dobronamjerno iznesenog mišljenja ili korištenja prava koja proizlaze iz ovoga Kodeksa i drugih općih akata Centra.
Edukant ima pravo na edukaciju koja se provodi u skladu s odobrenim kurikulumom, profesionalnim standardima i načelima dobre edukacijske prakse.
To uključuje osobito pravo na:
Edukanti imaju pravo na međusobno uvažavanje i profesionalnu komunikaciju sa svim osobama uključenima u rad Centra.
Nije dopušten nijedan oblik:
Centar promiče kulturu dijaloga u kojoj su različita stručna mišljenja dopuštena i poželjna, uz međusobno poštovanje svih sudionika edukacijskog procesa.
Edukant ima pravo zatražiti stručni razgovor ili savjetovanje kada tijekom edukacije naiđe na profesionalne, etičke, međuljudske ili organizacijske poteškoće.
Centar će, u okviru svojih mogućnosti, osigurati edukantu pristup odgovarajućoj osobi radi savjetovanja, pojašnjenja ili podrške, uz poštivanje načela povjerljivosti i izbjegavanja sukoba interesa.
Savjetovanje ima za cilj poticanje profesionalnog razvoja, rješavanje poteškoća i očuvanje kvalitete edukacijskog procesa te se, kada je to moguće i primjereno, provodi prije pokretanja formalnog postupka pritužbe.
Korištenje savjetovanja ne predstavlja odricanje edukanta od prava na podnošenje formalne pritužbe.
Svaki edukant ima pravo podnijeti pritužbu ako smatra da su tijekom edukacije povrijeđena njegova prava, dostojanstvo ili opravdani profesionalni interesi ili da je došlo do povrede ovoga Etičkog kodeksa, kurikuluma ili drugih općih akata Centra.
Pritužba se može odnositi osobito na:
Podnošenje pritužbe ne smije imati negativne posljedice za edukanta niti neopravdano utjecati na njegov status, vrednovanje ili daljnji tijek edukacije.
Centar osigurava da se sve prijave i pritužbe razmatraju povjerljivo, nepristrano i bez nepotrebnog odgađanja.
Svi sudionici postupka dužni su štititi privatnost osoba uključenih u postupak, osim kada je otkrivanje određenih podataka nužno radi provedbe pravičnog postupka ili je drukčije propisano zakonom.
Nitko ne smije biti izložen prijetnjama, nepovoljnom postupanju ili bilo kojem obliku izravne ili neizravne odmazde zbog toga što je u dobroj vjeri podnio pritužbu, prijavio moguću povredu Etičkog kodeksa ili sudjelovao u postupku njezina razmatranja.
Zaštita od odmazde ne isključuje odgovornost osobe koja svjesno podnese lažnu ili zlonamjernu prijavu.
Svaki edukant ima pravo da se njegova pritužba razmotri objektivno, nepristrano i u razumnom roku.
Osoba protiv koje je podnesena pritužba ima pravo biti upoznata s njezinim sadržajem, dati svoje očitovanje te sudjelovati u postupku u skladu s načelima pravičnosti i zaštite dostojanstva svih uključenih osoba.
Ako postoji stvarni, mogući ili prividni sukob interesa, član Etičkog povjerenstva ili druga osoba uključena u postupak dužna je izuzeti se iz njegova razmatranja i odlučivanja.
Podrobniji postupak savjetovanja, podnošenja i rješavanja pritužbi te zaštite prava edukanata uređuje se posebnim općim aktom Centra.
Centar njeguje edukacijsko okruženje u kojem se profesionalni razvoj odvija u ozračju međusobnog poštovanja, sigurnosti, otvorenog dijaloga i zajedničke odgovornosti.
Svi sudionici edukacijskog procesa – edukatori, supervizori, osobni terapeuti, mentori, edukanti, gostujući predavači i drugi suradnici – odgovorni su za stvaranje okruženja koje potiče učenje, profesionalni razvoj i zaštitu dostojanstva svake osobe.
Profesionalni autoritet koristi se isključivo u svrhu poučavanja, mentoriranja, evaluacije i zaštite kvalitete edukacijskog procesa te se ne smije koristiti za ostvarivanje osobne koristi ili stvaranje neprimjerenog odnosa ovisnosti.
Svi sudionici edukacijskog procesa obvezni su međusobno komunicirati profesionalno, odgovorno i uz uvažavanje različitih stručnih mišljenja, iskustava i osobnih obilježja.
Neprihvatljivo je svako ponašanje koje narušava dostojanstvo druge osobe, uključujući osobito:
Različita stručna mišljenja, kritička rasprava i argumentirana neslaganja smatraju se sastavnim dijelom akademske i psihoterapijske zajednice te se potiču uz međusobno poštovanje svih sudionika.
Svi članovi Centra odgovorni su doprinositi razvoju profesionalne kulture koja se temelji na:
Od sudionika edukacijskog procesa očekuje se da eventualne nesporazume ili sukobe nastoje rješavati razgovorom, savjetovanjem, medijacijom i drugim primjerenim oblicima profesionalne komunikacije prije pokretanja formalnih postupaka, kada je to moguće i kada se time ne ugrožavaju prava, dostojanstvo ili sigurnost uključenih osoba.
Nitko tko sudjeluje u edukacijskom procesu ne smije koristiti svoj profesionalni, organizacijski ili hijerarhijski položaj radi ostvarivanja osobne koristi ili stavljanja druge osobe u neopravdano nepovoljniji položaj.
Posebno je zabranjeno:
Sve profesionalne i edukacijske odluke moraju biti utemeljene na stručnim kriterijima, transparentnosti, razmjernosti i načelu jednakog postupanja.
Centar potiče otvoreno promišljanje etičkih pitanja te razvoj kulture u kojoj se etičke dvojbe mogu iznositi bez straha od stigmatizacije, diskreditiranja ili odmazde.
Uočavanje mogućih etičkih rizika te traženje supervizije, savjetovanja, konzultacije ili stručnog mišljenja smatra se izrazom profesionalne odgovornosti i zrelosti.
Svi članovi Centra potiču se da svojim ponašanjem doprinose razvoju zajednice koja njeguje profesionalnu izvrsnost, osobnu odgovornost, sigurnost i međusobno povjerenje.
Edukanti aktivno sudjeluju u vlastitom profesionalnom razvoju te preuzimaju odgovornost za usvajanje teorijskih znanja, razvoj praktičnih vještina i osobni rast.
Od edukanata se očekuje otvorenost prema učenju, spremnost na samorefleksiju, prihvaćanje konstruktivne povratne informacije te kontinuirano razvijanje profesionalne odgovornosti.
Pravo edukanta na iznošenje pitanja, stručnog neslaganja ili pritužbe ne oslobađa ga obveze profesionalne komunikacije, poštivanja drugih sudionika i odgovornog izvršavanja edukacijskih obveza.
Tijekom edukacije edukanti rade isključivo u okviru kompetencija koje odgovaraju njihovoj razini obrazovanja i pod odgovarajućom supervizijom.
Edukant je dužan klijentu jasno predstaviti svoj profesionalni i edukacijski status te se ne smije predstavljati kao psihoterapeut ili savjetodavni terapeut prije stjecanja zakonom propisanih uvjeta.
Svako namjerno prikrivanje ili lažno predstavljanje profesionalnog statusa smatra se teškom povredom ovoga Kodeksa.
Edukanti su dužni:
Profesionalna odgovornost edukanta uključuje spremnost da potraži pomoć kada procijeni da njegovo osobno, zdravstveno ili emocionalno stanje može utjecati na kvalitetu rada s klijentima ili sudjelovanja u edukaciji.
Članovi Centra promiču kulturu znanstvene odgovornosti, kritičkog mišljenja i cjeloživotnog učenja.
U stručnom i znanstvenom radu koriste provjerljive izvore, jasno razlikuju empirijske dokaze od teorijskih pretpostavki i osobnih mišljenja te poštuju načela akademskog poštenja.
Plagiranje, krivotvorenje podataka, selektivno ili obmanjujuće prikazivanje rezultata i drugi oblici znanstvene nečestitosti predstavljaju tešku povredu profesionalne etike.
Sudjelovanje klijenata ili edukanata u istraživanjima mora biti dobrovoljno te utemeljeno na informiranom pristanku.
Odbijanje sudjelovanja ili povlačenje iz istraživanja ne smije imati negativne posljedice za klijenta ili edukanta.
Zaštita dostojanstva, privatnosti i dobrobiti sudionika istraživanja uvijek ima prednost pred znanstvenim, profesionalnim ili organizacijskim interesima.
Prilikom objavljivanja prikaza slučaja ili drugih stručnih materijala terapeut je dužan osigurati odgovarajuću anonimizaciju podataka ili pribaviti izričitu pisanu suglasnost osobe, u skladu s važećim propisima i profesionalnim standardima.
Članovi Centra u javnim nastupima promiču znanstveno utemeljenu, etičnu i društveno odgovornu psihoterapijsku praksu.
U komunikaciji s javnošću iznose informacije koje su u skladu s aktualnim stručnim spoznajama te izbjegavaju senzacionalizam, neutemeljena obećanja, obmanjujuće predstavljanje kompetencija ili tvrdnje koje mogu dovesti javnost u zabludu.
Društvene mreže predstavljaju važan prostor javnog djelovanja psihoterapeuta te zahtijevaju jednaku profesionalnu odgovornost kao i svi drugi oblici stručne komunikacije.
Članovi Centra vode računa da sadržaji koje objavljuju:
Posebna se pozornost posvećuje izbjegavanju pojednostavljenih, stigmatizirajućih ili senzacionalističkih prikaza psihičkih poremećaja i ljudske patnje.
Članovi Centra međusobne odnose temelje na poštovanju, suradnji i odgovornosti prema zajedničkom razvoju psihoterapijske struke.
Stručna neslaganja rješavaju argumentirano, uvažavajući različite teorijske perspektive i profesionalna iskustva.
Javno omalovažavanje kolega, širenje svjesno neistinitih ili neutemeljenih optužbi i neopravdano narušavanje profesionalnog ugleda nisu u skladu s vrijednostima Centra.
Ova odredba ne smije se tumačiti na način kojim bi se ograničilo dobronamjerno prijavljivanje etičkih ili profesionalnih povreda.
Centar promiče kulturu otvorenog dijaloga u kojoj različita mišljenja predstavljaju priliku za profesionalni razvoj.
Kritičko promišljanje teorijskih koncepata, istraživanja, organizacije edukacije i kliničke prakse smatra se sastavnim dijelom znanstvenog i profesionalnog napretka.
Kritika mora biti usmjerena na postupke, odluke, ideje ili profesionalne standarde, a ne na omalovažavanje ili diskreditiranje osobe.
Članovi Centra svjesni su da kvaliteta psihoterapijskog rada ovisi i o njihovu vlastitom psihičkom i tjelesnom zdravlju.
Stoga aktivno vode brigu o vlastitoj dobrobiti, ravnoteži između profesionalnog i privatnog života, prevenciji profesionalnog sagorijevanja te pravodobnom traženju stručne pomoći kada je ona potrebna.
Briga o vlastitoj dobrobiti smatra se profesionalnom odgovornošću prema klijentima, a ne isključivo osobnim pitanjem terapeuta.
Kada se tijekom profesionalnog rada pojave etičke dvojbe koje nisu izričito uređene ovim Kodeksom, članovi Centra dužni su postupati u skladu s temeljnim vrijednostima psihoterapijske profesije, dobrobiti klijenta, važećim propisima te profesionalnim standardima Hrvatske komore psihoterapeuta i relevantnih međunarodnih organizacija.
Pri etičkom odlučivanju potrebno je razmotriti prava i dobrobit svih uključenih osoba, moguće posljedice pojedinih odluka, granice vlastitih kompetencija te načelo razmjernosti.
Prema potrebi će se zatražiti supervizija, stručna konzultacija ili mišljenje Etičkog povjerenstva Centra.
Povredom Etičkog kodeksa smatra se svako postupanje ili propuštanje postupanja koje narušava profesionalni integritet psihoterapijske djelatnosti, ugrožava sigurnost, prava ili dostojanstvo klijenata, edukanata, kolega ili drugih osoba ili nanosi štetu ugledu Centra i psihoterapijske struke.
Povrede Etičkog kodeksa mogu biti lakše ili teške, ovisno o:
Lakšim povredama osobito se smatraju pojedinačni propusti koji nisu prouzročili ozbiljnu štetu, kao što su neprimjerena profesionalna komunikacija, lakše povrede organizacijskih pravila, zakašnjelo izvršavanje profesionalnih obveza ili drugi propusti koji se mogu ispraviti upozorenjem, edukacijom ili dodatnom supervizijom.
Teškim povredama osobito se smatraju:
Radi zaštite etičkih standarda Centar osniva Etičko povjerenstvo.
Etičko povjerenstvo:
Rad Povjerenstva temelji se na načelima neovisnosti, nepristranosti, povjerljivosti, pravičnosti, razmjernosti i zaštite dostojanstva svih sudionika postupka.
Sastav, mandat, način imenovanja, izuzeće članova, postupak odlučivanja i druga pitanja rada Etičkog povjerenstva uređuju se posebnim pravilnikom.
Prijavu moguće povrede Etičkog kodeksa može podnijeti svaki klijent, edukant, edukator, zaposlenik ili suradnik Centra te druga osoba koja ima opravdan razlog vjerovati da je došlo do povrede ovoga Kodeksa.
Prijava se podnosi u pisanom obliku Etičkom povjerenstvu Centra, osim kada okolnosti slučaja opravdavaju drugi način zaprimanja prijave.
Nitko ne smije biti stavljen u nepovoljniji položaj zbog toga što je u dobroj vjeri:
Osoba protiv koje je podnesena prijava ima pravo biti upoznata s navodima koji joj se stavljaju na teret, dati svoje očitovanje, predlagati relevantne dokaze i sudjelovati u postupku pod jednakim i pravičnim uvjetima.
Ovisno o težini, okolnostima i posljedicama povrede mogu se izreći:
Mjera mora biti razmjerna težini povrede, stupnju odgovornosti, nastalim posljedicama, mogućnosti ponavljanja povrede i spremnosti osobe na preuzimanje odgovornosti i ispravljanje posljedica.
Prilikom odlučivanja vodi se računa o zaštiti klijenata i edukanata, pravičnosti postupka, profesionalnoj odgovornosti i mogućnosti daljnjeg profesionalnog razvoja osobe kada je to moguće i primjereno.
Podrobniji disciplinski postupak, rokovi, pravo na žalbu i izvršenje mjera uređuju se posebnim pravilnikom Centra.
Etički kodeks nije zamišljen kao konačan popis pravila, nego kao živi dokument koji prati razvoj psihoterapijske struke, znanstvenih spoznaja, tehnologije i društvenih promjena.
Centar potiče trajno promišljanje etičkih pitanja, otvoreni dijalog, razvoj profesionalne mudrosti i kulture odgovornosti.
Odredbe Kodeksa periodično se preispituju i prema potrebi usklađuju s promjenama zakonskih, stručnih i međunarodnih profesionalnih standarda.
Sve osobe na koje se ovaj Kodeks primjenjuje prihvaćaju da profesionalna izvrsnost nije određena isključivo razinom znanja ili tehničke kompetencije, nego i načinom na koji to znanje služi čovjeku.
Psihoterapijski rad predstavlja odnos povjerenja u kojem terapeut privremeno postaje suputnik osobi u njezinoj potrazi za smislom, slobodom i odgovornim življenjem. Upravo zato etičnost nije dodatak psihoterapijskoj praksi, nego njezin temelj.
U skladu s antropološkim i filozofskim polazištima logoterapije i egzistencijalne analize, članovi Centra obvezuju se njegovati profesionalnu izvrsnost, osobnu autentičnost, znanstvenu utemeljenost i duboko poštovanje prema dostojanstvu svake osobe, svjesni da je upravo kvaliteta ljudskog susreta jedno od najvažnijih mjesta psihoterapijskog djelovanja.